I u najtežim vremenima one su ostale u svom zavičaju, odlučne da se bore za očuvanje prirode i za bolji život.Prošlog ljeta, usred teške korona godine, kada je bio pravi podvig preživjeti, Fondacija „Fridrih Ebert“ u BiH je prepoznala napore ovih nevjerovatnih žena i uvrstila ih u projekt „Žene čuvarke zelene Krajine“, a Srpskainfo je objavila priče o njima. Tako su se „zvijezde Krajine“, kako smo ih nazvali, „upoznale“ i povezale zahvaljujući reportažama Srpskainfo. Prošlog vikenda su se prvi put vidjele „uživo”, u bajkovitom ambijentu na izvoru Plive u Šipovu. Snežana Ružičić, načelnica male opštine Jezero, na granici Republike Srpske i Federacije BiH, Marija Reljić domaćica iz Martin Broda na Uni, te Sanja Stojanović, eko aktivistkinja, planinarka i speleologinja iz Bosanskog Petrovca, došle su u goste svojoj drugarici Slobodanki Vasić u njeno “Domaćinstvo na kraju svijeta” u selu Pljeva kod Šipova. Pridružila im se i Jovana Kureljušić, zamjenica načelnika Kupresa RS, najsiromašnije opštine u Srpskoj, te Živana Sabljić, poljoprivrednica i aktivistkinja iz Drvara. – Čitala sam o vama, divno je to što radite, svaka vam čast, izdržite, imate moju podršku – bile su riječi kojima su se zvijezde pozdravljale. To što su morale da se nadvikuju sa bučnom Plivom nije im smetalo. I nijedna od njih, nijednog trenutka, nije pomislila da neko tu galami. Naprotiv, pažljivo su slušale jedna drugu, loveći u razgovoru savjete, recepte, ideje.
Uz domaću cicvaru, pitu, kajmak, sokove i razne druge đakonije, kojima se očas posla zašarenio sto, ubrzo su prešle na ti. I počele da pletu mrežu podrške za koju će se, vjeruju, tek čuti: širom BiH, a možda i preko granice.– Ovo je početak jednog divnog prijateljstva, ali osim što smo prijateljice mi treba da budemo i saveznice, da podržavamo jedna drugu, jer dijelimo iste vrijednosti – poručila je Snežana Ružičić. Ona je predložila, a njene drugarice prihvatile, da za početak osnuju neformalnu mrežu, u koju bi uključile i druge žene, koje se bore za očuvanje prirode i napredak svog kraja. Tako bi, udružene, mogle aplicirati za projekte, prvo na domaćem terenu, a potom, kad steknu iskustvo i reference, da se upuste i u bitku za EU fondove. Podsjećamo, načelnica Jezera, Snežana Ružičić, vješto je iskoristila to što je jedan krater na Marsu dobio ime Jezero, upravo po ovoj maloj opštini u RS, tako da je za ovo mjesto čuo, doslovno, cijeli svijet. Tako je za Jezero i Snežanu čula i Živana Sabljić, aktivistkinja iz Drvara, koja se u „stvarnom životu“ bavi proizvodnjom konzumnih jaja na svojoj porodičnoj farmi. Živana je mjesecima bila na čelu kolone, koja je iz Drvara otjerala 410 tona otpada, uvezenog iz Italije i nelegalno deponovanog u ovoj i susjednim opštinama. – Drvar je nekad bio grad heroj, a danas je grad ranjenik. Mi, Drvarčani i Drvarčanke, uz pomoć prijatelja iz drugih krajeva, moramo da svoj grad odbranimo od hoštaplera, koji bi da truju zelenu travu našeg doma i mute naše bistre vode – kaže Živana. Dodaje da je aktivizam i otpor jedini način da krajiške žene očuvaju ono što su naslijedile od predaka, da bi to ostavile svojoj djeci i unucima. Koliko je za opstanak u malim mjestima bitno očuvanje prirode, itekako je svjesna Sanja Stojanović iz Bosanskog Petrovca, koja je, u pomoć svojih sugrađana i uz podršku ekologa iz Banjaluke i Sarajeva, spriječila da u njenom mjestu bude otvorena spalionica opasnog otpada. – Kad smo se borili protiv te pošasti, bilo bi nam mnogo lakše, da smo imali saveznike i saveznice iz drugih mjesta u Krajini. Naši su korjeni su duboki i razgranati kao kod drveta. Sačuvaćemo naša ognjišta, samo ako sačuvamo to drvo, svako u svom selu ili mjestu – kaže Sanja.
Slobodanka Vasić, domaćica koja se u svom „Domaćinstvu na kraju svijeta“, uspavljuje i budi uz žubor zelene Plive, dodaje da nikad, ni u najtežim trenucima, nije pomišljala da napusti svoj mali raj na zemlji.– Velika je radost živjeti na svom imanju, od svog rada. Najlakše je otići, ali šta ako svi odemo! Kome ćemo ostaviti sve ovo! Ne, nećemo mi nikud, ostaćemo i boriti se, zajedno – kategorična je Slobodanka. Da će borbe biti, svjesna je i Jovana Kureljušić, koju i danas mnogi prepoznaju po djevojačkom prezimenu Marić. Ova mlada žena, porijeklom iz Novog Sela, gdje je danas sjedište male i siromašne opštine Kupres RS, do prije tri godine je živjela u Vojvodini i imala dobro plaćen posao u Novom Sadu. Kad se udala za zemljaka iz „starog kraja“, vratila se u zavičaj i sticajem okolnosti, bez ikavog prethodnog iskustva u politici, postala zamjenica načelnika opštine. Za kratko vrijeme svoje „vladavine“, ona je u svom mjestu obezbijedila prvo dječje igralište i malu biblioteku, omogućila uslove za rad folklorne grupe i potrudila se da njeni zemljaci od Ministarstva poljoprivrede RS dobiju mašinu za vađenje krompira. Nije sve to išlo lako, ali ni Jovana nije žena koja lako odustaje. – Ove divne žene su mi inspiracija da se i dalje borim, jer i one su veliki borci, vole svoj zavičaj i svjesne su da su netaknuta priroda i energični ljudi naše najveće bogatstvo – kaže Jovana. A njena nova drugarica Marija Reljić iz Martin Broda, veli, potpisuje svaku Jovaninu riječ. Iako za sebe kaže da je „obična seoska domaćica“, Marija je mnogo više od toga. U sezoni radi u Nacionalnom parku „Una“ kao recepcionerka, a uz to proizvodi organsko voće i povrće i dočekuje turiste na svom imanju, koje ima svoj mali vodopad, svoj potok, svoju vodenicu i čuvenu „bučnicu“ – starinsku veš mašinu koja radi bez struje i deterdženta. – Lijepo je i ohrabrujuće upoznati žene koje imaju iste stavove i istu odlučnost, da se bore za svoje zajednice. Idemo dalje, sa novim idejama u nove pobjede – poručuje Marija, koja je zvijezde Krajine pozvala kod sebe u goste: da probaju unsku pastrmku i vide Milančev buk, najljepši vodopad u BiH. Marija, Jovana, Snežana, Sanja, Slobodanka i Živana su tako stigle „na kraj sveta“ i sebi postavile prilično ambiciozne ciljeve. Da li će uspjeti da ostvare što su naumile? Vidjećemo. Do sada im se ništa nije otelo. Izvor: Srpskainfo / Piše: Milkica Milojević / Foto: Marija Ribić