Suprugu Madlenu je upoznao u Univerzitetskoj biblioteci.– Moram da priznam: bila je jedna od najljepših djevojaka. Niko nije smio da joj priđe, a ja sam to učinio za opkladu. Ne, naravno, u nadi da ću da je zavedem, već u nadi da ću otići sa njom na kafu. I sve sam joj to rekao da me ne bi odbila. Ali, i to je bio dio moje strategije. Bilo je važno da pristane… Poslije četiri godine, 1975, bili smo u braku – kazao je. Dva dana poslije ženidbe otišao je u vojsku. Potom je radio u špediciji. Poslije tri godine Madlena je, kao profesor, poslata u Austriju zbog školovanja naših radnika, a on je dobio odmor od šest mjeseci zbog učenja jezika. – Međutim, poslije pola godine nisam želio da se vratim. Našao sam posao u firmi koja je prodavala posuđe. Tri godine kasnije, postao sam direktor prodaje, a 1985. sam osnovao svoju firmu sa istom djelatnošću. Brzo sam stekao veliki kapital. Zatim sam, 1989. godine, kupio malu fabriku u Italiji. I tu sam patentirao dno posude “Zepter”, koje je neuništivo. Već 1990. godine imao sam promet od milijardu maraka, dvije fabrike i najveće odlikovanje za doprinos italijanskoj ekonomiji – ispičao je tom prilikom. Nakon toga biznis se samo širio. Uspon i širenje djelatnosti preduzeća odvijali su se fantastičnom brzinom – od posuđa, medicinskih aparata i aparata za domaćinstvo, kozmetike do luksuznih proizvoda. Zepter je danas prisutan u više od 40 zemalja. Kompanija se procenjuje se na više stotina miliona dolara. Ime i prezime je, kako je rekao, promijenio 2000. godine, poslije bombardovanja Srbije, kada mu se “za trenutak sve smučilo”, ali je dodao da “nikada ne bi prikrio svoje porijeklo”. Izvor: BiznisInfo.ba