„U soseve ne dodajemo nikakve umjetne konzervanse i aditive. Ideja je da u budućnosti svi sastojci budu lokalnog i organskog porijekla i da od hobija, što ovo za sada jeste, dođemo do neke vrste zanatske, registrovane proizvodnje ljutog sosa“, kaže Žarko za SeeSrpsku.Postoje četiri Đed Nikina sosa i razlikuju se po ljutini. Srednji je duplo ljući od blagog i prilično blaži od veoma ljutog, ne uzimajući u obzir ekstremni koji je kategorija za sebe. Silueta na bočici nije izmišljen lik već osamdestdevetogodišnji đed Niko iz Podgradaca. „Ðed Niko je moj djed, to je ovo lice sa bočice, i prilikom jednog kuvanja je probao komadić najljuće paprike i na naše opšte zaprepaštenje primjetio da to "uopšte nije ljuto"! Poslije, kada su sosevi skuvani i trebalo je smisliti ime, sjetili smo se te anegdote i riješili da odamo priznanje našem Đedu Niki“, ovako Malešević završava razgovor sa novinarom SeeSrpske i dodaje da se nada da je pravljenje soseve početak jedne lijepe priče koja bi mogla prerasti u porodični biznis. SeeSrpska