BOJAN ČIKIĆ, NEKRUNISANI KRALJ BANJALUČKIH KAFANA (VIDEO)

Kafana je inspiracija za stvaralaštvo. U nju su uvijek dolazili književnici, pjesnici, intelektualci, dočekivali zore, crpili ideje. Kafana je moja ljubav! U njoj sam ispunjen, srećan i zadovoljan – rekao je za magazin Hedonist muzičar Bojan Čikić, boem i nekrunisani kralj banjalučkih kafana.

Rijetko je viđen u medijima, rijaliti programima, na TV ekranima, ali u svom gradu uživa zavidnu popularnost.

– Uglavnom mi dolaze teški pacijenti, oboljeli od ljubavi. Trudim se da prenesem emociju, bez obzira na žanr. Sve je do momenta i prepoznavanja situacije. Moraš da osjećaš ljude i atmosferu, ali i da voliš kafanu. Uglavnom pjevam tužne pjesme, one sa dušom, za žileta i štrika. Ljudi vole bol, da se sahranjuju prije vremena – kroz smijeh priča Čikić.

Zbog sličnog vokala upoređuju ga sa „kraljem meraka” Harisom Džinovićem.

– Prozvali su me Harisom Džinovićem za sirotinju, jer sam, kao, dostupan svima. To mi je simaptično. Lijepo je biti poređen sa najboljima. Međutim, koliko je dobro, toliko može da bude i loše, jer se treba profilisati i biti prepoznatljiv. Kao mlađi trudio sam se da ličim pjevanjem na Harisa, što sada izbjegavam i više tražim sebe. Imao sam priliku da zalomim do zore s njim. Zajedno smo pjevali. Bilo je to nadmetanje.

Čikić je na sceni 17 godina. Do pandemije virusa korona radio je u prosjeku tri svirke sedmično, u koje je stajalo i pedesetak svadbi godišnje. Zbog pregustog rasporeda, autorski nije radio mnogo. Izdao je tek dva singla. Estrada ga, kaže, nikada nije privlačila.

– Koliko god estrada izgledala sjajno, ima i drugu stranu medalje koju sam spoznao. Od popularnosti bježim i smatram se skromnim čovjekom. Radim u svom gradu, sa svojim ljudima. Imam dobru podršku. Zarađujem dovoljno za lijep život. Uživam u tome što radim. Čovjeka najviše ispunjava spoj posla i zadovoljstva. Ne treba mi više – priča Čikić. 

Svirao je u mnogobrojnim kafanama. Usrećio je mnoge ugostitelje, jer je raja išla za njim gdje god je svirao. Anegdota ima za čitave tomove knjiga.

– Što bi rekao Toma Zdravković: „Novac potrošen u kafani je novac uložen u sjećanja.” To je predivno i stvarno je tako. Zbog toga sam ispunjen čovjek. Kad ostarim imaću sjećanja na lijepe trenutke, ljude, kafane…

Izvor: Hedonist

Piše: Ognjen Matavulj / Foto: Dušan Vučenović