BILJANA IZ OBLAKA O PILOTSKIM ISKUSTVIMA

Ona živi u oblacima, ali ne figurativno kao u Čolinoj pjesmi, već je za svoj životni poziv izabrala avijaciju. Dvadesetosmogodišnja Biljana Abula, rodjena Sokočanka, koja je djetinjstvo provela sa roditeljima na Palama, 2015. godine preselila se u Dohu i promijenila je svoj život iz korijena. Diplomirala je 2017. godine na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije, smjer kriminalistika, a potom se upisala u školu za obuku pilota u Mađarskoj, koju je završila u martu 2020. godine. U intervjuu za Hedonist Biljana priča o svom poslu, uživanjima, avijaciji, zavičaju i drugim zanimljivim stvarima.

Da li ste obukli uniformu pilota i počeli upravljati boingom?

Trenutno i dalje radim kako stjuardesa, zbog situacije sa korona virusom, kojom je avio-industrija prilično pogođena. Primorana sam da ostanem neko vrijeme na staroj poziciji, prije nego što pređem u pilotsku kabinu i sjednem za upravljač boinga ili airbusa, čemu se neizmjerno radujem.

Šta vas tu najviše raduje? Uživate li u svom poslu?

Osjećaj je nevjerovatan, to je zaista teško opisati. Sve mi i dalje izgleda nestvarno i preponosna sam na sebe jer sam uspjela da završim cijelu obuku i dobijem sve potrebne licence. Jako uživam u svom poslu. Još 2015. godine, kada sam prvi put uplovila u svijet avijacije, znala sam da je to industrija u kojoj želim da ostanem i gradim svoju karijeru. To ima i svoje mane i definitivno nije posao za svakoga, ili ste ludo zaljubljeni u avijaciju ili je ne volite, sredina ne postoji.

Kako ste uplovili u svijet avijacije?

Na nagovor prijateljice, otišla sam na konkurs za posao kabinskog osoblja i prošla sam. Tako je počela moja avantura, koja je postala način života, ali i profesija.

Gdje više uživate – u vazduhu ili na kopnu?

Provođenje vremena u vazduhu je zahtijevno, ali i prelijepo. Uvijek dobro dođe spuštanje na kopno, punjenje baterija i spremanje za nove pobjede u visinama i za poglede koji oduzimaju dah.

Zbog posla mnogo vremena provodite u Dohi. Šta vam nedostaje iz otadžbine?

Da, još živim i radim u Dohi, ali sam trenutno kući zbog situacije sa korona virusom. Posljednjih pet godina nisam imala priliku da provedem više od desetak dana sa porodicom, tako da sam ovu situaciju iskoristila da dođem svojoj kući i posvetim se porodici i prijateljima. I prije korone dolazila sam kući kada dobijem slobodne dane. Uvijek se trudim da dođem, bar svaki drugi mjesec, na dva-tri dana. Pored moje porodice, koja mi najviše nedostaje, fali mi i naša hrana, prijatelji, poželim se naših prostora generalno.

Vaš posao je putovanje. Odakle nosite najljepše uspomene?

Proputovala sam skoro cijeli svijet. Svako mjesto, grad, država, ljudi, kultura ostavili su poseban utisak na mene. Ne bih mogla da izdvojim jednoj mjesto. Jako volim da putujem i sa svakim novim putovanjem osjećam da sam naučila nešto novo i da sam bogatija za novo iskustvo. U tome i jeste čar ovog posla. Mogućnost upoznavanja novih ljudi, novih kultura, učenja stranih jezika, to je zaista posebno iskustvo koje nikada ne bih mijenjala. Moja poruka svim mladim ljudima koji možda razmišljaju o ovom ili sličnom poslu jeste da nikada ne odustaju i da ne znamo šta sve možemo dok to i ne pokušamo. Kao što je Konfučije rekao: „Izaberite posao koji volite i nećete morati da radite nijedan dan do kraja života.” Kompletan tekst pročitajte u prazničnom izdanju magazina Hedonist, koji se nalazi u ugostiteljskim objektima širom Republike Srpske i regiona. Izvor: Hedonist