BANJALUČKOM UMJETNIKU IZLOŽBA U BEČU OTVORA PUT DO LONDONA I SAO PAOLA

„Meni umjetnost predstavlja sve, živim, dišem i krećem se kroz život protkan umjetnošću i razmišljanju o njoj“, ovako razgovor za SeeSrpsku počinje banjalučki slikar i vajar Luka Čulić.

Sa preopznatljivim djelima, ne slijedeći dosadašnje primjere u svijetu slikarstva i vajarstva, već svoju maštu, znanje i kreativnost, prošle godine se predstavio u Beču. Ta izložba otvorila je Luki vrata mnogih svjetskih galerija.

„Imao sam izložbu u Beču i galerija mi je ponudila da sa njima izlazem na sajmu umjetnosti u Šangaju. To mi je otvorilo i ponude galerija iz Londona i Sao Paola, međutim to je za mene "nemoguća misija" i o tome ne razmišljam jer ne mogu sam finansirati, jedino ako bi neko prepoznato šansu da to podrži i vidi tu neku svoju poslovnu promociju.Sto se tiče društva i državnih institucija kada je u pitanju kultura tu ne vidim u dogledno vrijeme nikakve pozitivne pomake, mada nikad se ne zna...“, kaže Čulić. Inspiraciju za svoja djela pronalazi u prirodi, gradu, ateljeu, na putovanju, kaže da je to proces koji stalno traje. Skulpture pravi od raznih materijala drveta, metala, stakla, kamena, plastike. „Moji kupci su koktel raznih profila, od onih koji ne razumiju umjetnost ali im treba slika kao roba da zadovolje neke svoje potrebe kroz poklone, do ljudi koji su zaljubljenici i poznavaoci slikarstva i to su kupci koji idu ciljano da pronađu šta ih zanima. Ima i iz inostranstva osoba koji kupuju slike od naših umjetnika,mislim da generalno što se tiče regiona; BiH, Srbija, Hrvatska, imamo dobrog kvaliteta pa istančan ukus zapadnog kupca to prepozna“, priča Čulić za SeeSrpsku. Slikarstvom se bavi od djetinjstva, a prvu samostalnu izložbu imao je ratne 1993. godine u Banjaluci.  No, izložba koja se urezala u sjećanje umjetnika, bez obzira na, kako kaže, neizvjesnost, beznađe i gorčinu, bila u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu uoči bomradovanja 1999. godine. SeeSrpska