BANJALUČANI PRAVE NAMJEŠTAJ ZA VJEČNOST

Po struci medicinska sestra, Banjalučanka Žaklina Kondić je naučila da dizajnira, mjeri, vari, brusi, montira i prodaje namještaj koji zajedno sa partnerom Stefanom osmisli. Kreirajući „No Design“ brend, prošle godine je odlučila da napusti stalni posao i posveti se ostvarenju sopstvenih snova i pokretanju privatnog biznisa. Uz pomoć sredstava Grada Banjaluka, namijenjenim u lokalnom budžetu za pomoć pri zapošljavanju tokom pandemije virusa korona, njihov biznis dobio je finansijsku podršku, što je veoma značajno za ekonomsko osnaživanje žena koje su naročito pogođene krizom koju je uzrokovala pandemija. Banjaluka inače, prilikom subvencionisanja, ima posebno dodatno bodovanje za preduzetnice.

Trepezarijski sto u Žaklininom domu „prvenac“ je koji je proizvela sa svojim partnerom Stefanom kada su završili gradnju kuće, a zbog pandemije su bili ograničeni u tome da namještaj po svom ukusu traže u salonima.

„Nismo mogli da odemo ni u jedan salon namještaja da nešto pogledamo, ni cjenovno ni po dizajnu nismo mogli naći ono što želimo. Uradili smo nacrt, kupila sam željezo, naručila drvo, imali smo stolara poznanika i sklopili smo trepezarijski sto. Kada je nastao finalni proizvod ostala sam iznenađena kako je dobro ispalo“, navodi Žaklina, a prenosi portal Capital.ba. Poznanici i prijatelji kojima se sto svidio, zatražili su da i njima naprave isti ili sličan i tako se posao počeo širiti – „nizale su se narudžbe“. Za godinu su uspjeli da proizvedu stotinjak finalnih proizvoda, stolova, klub stolova, polica, TV komoda, predsoblja, kupatilskih elemenata, šankova: „sve ‘handmade’, bez bilo kakvih fabričkih mašina“. Trenutno fokusirana na kreiranje brenda i njegove prepoznatljivosti na domaćem tržištu, vlasnica „No Designa“ radi na razvoju webshopa i pokretanja izvoza, što joj je krajnji cilj. „Ono što prodajem je vječnost, koji god naš proizvod da kupite to je vječnost i nešto što ćete jednog dana dati svojoj djeci“, ističe Žaklina i poručuje da finalne proizvode isporučuju u roku od mjesec od narudžbe i uplate avansa što smatraju da im daje dozu profesionalnosti. Registrovanje samostalne preduzetničke firme, priča Žaklina, nije bilo lako. Odlazak na više adresa, od gradske administracije do suda, čekanje dozvola i drugih dokumenata, oduzelo joj je mnogo vremena iako je bila upućena gdje i na koje adrese se treba obratiti. Sa administrativnim aparatom se izborila i sve je, dodaje, krenulo uzlaznom putanjom te više nije mogla raditi i posao od osam do četiri i dala je otkaz na radnom mjestu u administraciji u kabinetu zamjenika direktora Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS. „Jednostavno, zadržavanje na starom poslu više nije imalo smisla, pošto sam ja kompletna operativa, radim sve, od osmišljavanja dizajna po svom ukusu i onome što mi kupci prenesu, dizajniramo nešto drugačije, jedinstveno. Stefan, koji je po struci grafički dizajner, to prenese u Arhicad, a onda izrađujemo i zajedno sve sklapamo. Naša kuća je naša radiona“, naglašava Žaklina dok u ćošku sobe pokazuje još jedan trepezarijski sto, puno drvo, kompletno napravljen od hrasta. Stefan, koji sve ideje grafički precizira, kaže da su ih pandemija virusa korona i cijene namještaja na tržištu podstakli da pokrenu biznis. „Zajedno smo u ovome od početka, imali smo stari aparat za varenje, kupili željezo, nacrtali, dizajnirali, od kolega smo naručili ploču i izradili trepezarijski sto. Komentari su bili dobri i ljudi su se interesovali. Tako su se nizali projekti. U posljednjih godinu dana smo imali u prosjeku sedmično po jednu narudžbu i prije dva i po mjeseca sam napustio svoj posao kako bismo podigli sve na viši nivo. Žaklina vodi značajan dio posla, ponude, načine formiranja cijena, cijene materijala, nadopunjujemo se i to daje vrlo dobar rezultat“, zaključuje Stefan. Izvor: CAPITAL.ba