BORIS MAKSIMOVIĆ: IZDAVAŠTVO JE ZAPOSTAVLJENI SEGMENT POLITIČKOG DJELOVANJA

Ime Borisa Maksimovića (31) je u domaćim književnim krugovima već poznato. Iako je po zanimanju profesor italijanskog i srpskog jezika i književnosti, poznatiji je kao pisac, urednik časopisa „Talas“ te osnivač domaće izdavačke kuće „Imprimatur“. Ideju da osnuje izdavačku kuću Boris je dobio 2014. godine. Tada je radio u dnevnim novinama Press RS kao lektor i imao objavljenu jednu knjigu, tako da je imao određenog iskustva. Tri godine kasnije registrovana je izdavačka kuća Imprimatur, koja za sada ima oko 20 naslova. Imprimatur je latinska riječ koja znači „Neka se štampa!“. To je bio pečat kojim su obilježavani rukopisi koji su prošli cenzuru katoličke crkve. Borisu je ovaj naziv bio zanimljiv zbog političkih konotacija. „Taj politički podtekst mi je bio interesantan, jer izdavaštvo je zapostavljeni segment političkog djelovanja. Kod nas je skoro mrtvo i niko ga ne vidi. Ono ima određenu političku notu i to što radiš jeste širenje ideja“, rekao je Boris za portal eTrafika.net.

Zamisao za osnivanje Imprimatura je bila pomoć mladim piscima, koji su napisali svoje prve knjige, a koji nemaju mogućnosti ni znanja da ih objave i nađu put do publike.

Zapravo, cilj je bio olakšavanje puta drugim ljudima koji je sam Boris morao proći sa svojom prvom knjigom. „Kada sam dobio prvi tiraž u ruke, uopšte nisam znao šta da radim s njim. Nisam znao ljude u knjižarama, niti kako se formira cijena ili pravi kalkulacija, s kim treba razgovarati, kako promovisati knjigu. Imprimatur sam više zamislio poput inkubatora za mlade pisce. Pomoći ću im prenošenjem svojih iskustava i iskustava ljudi koje znam, kako bi njihova knjiga došla do publike“, kaže Maksimović. Do sada su objavili oko dvadesetak knjiga i devet brojeva časopisa Talas. Njihov izdavački opus je šarenolik, jer pored umjetničke poezije i proze takođe objavljuju i zbirke kolumni i blogova. Prve dvije knjige koje su objavili su bile prevodi italijanske književnosti, roman “Bio si samo broj” Roberta Rikardija, koji je preveo Milko Branković i “Čovjek od dima” Alda Palaceskija, koji je preveo Boris. Očekuje se objavljivanje romana češke književnice Ane Bulave “U mraku“, za koji je dobila “Magneziju“, najvažniju češku književnu nagradu. Iako kaže da planiraju da se više posvete prevodima, to ne znači da će odustati od domaćih pisaca, pošto su prepoznatljivi po tome što objavljuju prve knjige novih autora. Neke od Imprimaturovih knjiga su prepoznate u regionu i osvojile su značajne nagrade. Zbirku priča “Kuhanje” Slađane Perković u Srbiji je objavila jedna od tamošnjih najvažnijih izdavačkih kuća Booka. Za zbirku priča “Mandarinske patke” Milanka Blagojević je dobila nagradu „Branko Čučak“ za najbolju prvu knjigu. Takođe, veliku popularnost je stekao roman “Mulat albino komarac“ Steve Grabovca, te mnoge druge. Prilikom izbora rukopisa, Boris kaže da je zapravo najmanje važno koliko je dobro jedan tekst uređen jer su to tek tehnički problemi. Bitno je da je tekst autentičan. „Ključna stvar je da tekst mora biti iskren. Nije mi problem kada je rukopis stilski neizbrušen i pun pravopisnih grešaka. To su stvari koje se mogu srediti. Neke stvari po stilskim karakteristikama djeluju sasvim u redu, ali ništa više od toga“, zaključuje Maksimović. Izvor: eTrafika / Fedor Marjanović